Hrvatski novinari i publicisti drže da je i u proteklom razdoblju stanje u hrvatskom novinstvu, kako u tiskovinama tako i elektroničkim medijima, bilo pretežito pod utjecajem formalnih i neformalnih središta moći koja snažno potiču isticanje i promidžbu samo jednoga svjetonazora i jedne političke orijentacije. Međutim, jednako kao i u zapadnom inozemstvu, i u Hrvatskoj je primjetno da koncept tzv. korporativnih medija doživljava krizu, a nepovjerenje publike u medije konstantno raste. Premda je s uvođenjem novih razgovornih emisija na prvom, te širenjem demokratskog prostora na četvrtom TV programu, došlo do pomaka prema objektivnijem informiranju javnosti, ukupno gledajući, informativni program HRTa i dalje djeluje ambivalentno, bez cjelovito definirane uređivačke politike i jedinstvenih stručnih standarda.
Pogodovanje velikih medija oglašivačima kroz nekritičnost prema njihovim poslovnim problemima, te zanemarivanje istraživačkog novinarstva, u sadašnjim trenutcima krize Agrokora pokazalo se kao kontraproduktivno i za gospodarstvo u cjelini.
Nastavio se je i trend nekorektnog odnosa medija prema predsjednici države, a koji je prešao granice ukusa i poprima razmjere harange. U izvješćima iz Hrvatskoga sabora dominiraju senzacionalizam, bizarnosti i nesuvisli govori, pa ozbiljna rasprava o zakonima pada u drugi plan. Istodobno su se primjećivali neprincipijelni, političko interesni udari na stabilnost vlasti neprestanim insistiranjem na pravim ili izmišljenim sukobima u Vladi. Umjesto relevantnim izvorima i analizama, autori su uglavnom pribjegavali prenošenju novinarski nekorektnih, „žutih“ glasina dobivenih iz „visokih službenih izvora“.
Posljednjih mjesec dana došlo je i do medijskog preuveličavanja društveno rubnih incidenata, a da bi se podišlo tezi o navodnoj, u stvarnosti nepostojećoj fašizaciji Hrvatske. Najdalje je u tome otišlo glasilo Srpskog narodnog vijeća „Novosti“ čija je uređivačka politika sustavno vrijeđanje hrvatske države, njezinih simbola i hrvatskog naroda. Istovremeno, Državno odvjetništvo odbacilo je prijavu protiv izdavača u ime proizvoljno i netočno definirane umjetničke slobode kao vrhunaravnog društvenog načela, premda se je prema mišljenju pravnih eksperata HNiPa, trebalo intrvenirati jer grubo omalovažavanje RH i njenih simbola izravno podliježe pravosudnim sankcijama. Štoviše, iz iste se je radionice nedavno pojavio i bilten „Historijski revizionizam“ koji na neistinit način prikazuje odnos RH i njezinih građana prema srpskoj manjini, te proziva velik broj hrvatskih javnih osoba i institucija za ugrožavanje manjina. Tako se je u dotičnoj tiskovini bezrazložno spomenuo i HNiP, novinarska udruga koja se, za razliku od apologeta komunističkog režima iz „Novosti“, jasno odredila protiv svih oblika totalitarizama.
Važan događaj proteklog mjeseca bilo je i formiranje Vijeća za suočavanje s prošlošću, čemu HNiP u načelu daje punu podršku, premda držimo da u Vijeću sjedi i previše apologeta lijevih totalitarizama, a da bi taj plemenito zamišljen posao mogao dati rezultate koje očekuje odgovorna hrvatska javnost.
HNIP se je priključio obilježavanju 50 godišnjice Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, te također drži da je potreban Zakon o hrvatskom jeziku, kao što smatra i da treba vratiti Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika. Hrvatski jezik koji je glavni novinarski alat, u mnogim je medijima prepušten nedoučenim diletantima, ili čak namjerno razaran leksikom i sintaksom koja nema uporišta u hrvatskoj jezičnoj tradiciji.
